ᗩnči Kofol

Kako bih voljela da sva djeca koja danas puše u 5-6 razredu osnovne škole imaju bar u pola sretno djetinjstvo kakvo sam imala ja.
Al bila sam čudna kao dijete da baš se sjećam,sve me je zanimalo mamu i tatu sam "davila"glupim pitanjima tipa :
"Zašto je ti tako? Kako? Zbog čega? A možel to bit drugačije? Zašto je to takve boje? Zašto sva djeca imaju brata ili sestru a ja ne? " i mnoga druga pitanja.
Nije da sam i sada nešo drugačija.I sada imam tih svojih "ispada"eheh Ali tada su bila drugačija vremena nismo ni pomisljali na računalnik na internet hah mislim nismo tad to ni imali ali svejedno nam ništa nije falilo, a najlepše je bilo kada se mi djeca iz mjesta skupimo i igramo takozvanu igru "između dvije vatre " nismo se puno svađali,nismo se vrijeđali svi smo mi bili na neki način kao jedna velika obitelj, volili smo se svi na neki način cijenili smo jedni druge,nismo gledali kako je ko obučen dal je markirano✔, kolko ko ima para ne to nama nije tada bilo bitno, bitno nam je bilo samo da se dobro zabavimo i da kada dođemo kući roditelji na nas ne galeme.
Poslije nekog vremena doše su prve simpatije kao što obično biva.. I kada su se moje prijateljice šminkale ja tad baš nisam htjela u inat jer nisam htjela biti kao i sva druga djeca bilo mi je i suviše rano za to, a sad to djeca rade u 4-5 razredu osnovne pa halooo ljudi dal je to normalno ? strašno fkt i sad se pitate zašto se djeca sada u ovo vrijeme siluju ? Zašto su ove geberacije otišle kvragu ?
Pa odgovor je jednostavan oblače se provokativno, neke se i ne oblače, skinu se nage slikavaju se pred ogledalom i takve slike dijele na Facebook samo da imaju što više lajkova
Život se sveo na j****i lajk, šminkaju se, piju, drogiraju se i onda vi krivite nekog drugog za mnoge stvari, dajete im kazne tipa nema ti računalnika tjedan dana haha smešni bre mislite kako je vaše djete idealno epa nije100% jer pravi roditelji trebaju da malo pobrinuti se o svom djetetu pa halo dal je nomalno da djeca od 11-12 godina izlaze u diskoteku da curice od 12-13 godina ostaju trudne? strašno kud ovaj svijet vodi, ova tehnoligija je napredovala ali mi ljudi smo zaostali, našoj gluposti nema kraja. Bila sam im neshvatljiva mnogim jer sam subotom navečer ostajala doma i pisala pjesmice, neki nisu razumili zašto nikada nisam voljela da se "otkačim do kraja" da ne znam šta radim od sebe. I tako sam ja otišla od mnogih prijateljica, ne zeleći se družiti sa svakom,a sa druge strane, sa svima sam imala super odnos i svi su me voljeli. Kao i danas, samo ja,ja svakog ne gledam istim očima. Ja svakome ne dozvoljavam da mi se približi. Sada se samo sjećam kako sam nekada bila sretna.

Kako sam uživala u životu na moj način bez misli šta će neko reći ili pomisliti. Živjela sam svaki dan kao da je posljednji i bila bitna samoj sebi, sada vraćam film u nazad, pokušavam se sjetiti šta je to promijenilo mene, šta me navelo da zavisim od tuđih mišljenja i da se prilagođavam svijetu iako znam da nisu u pravu u svemu što rade. 

Ne mogu  pronaći niti jedno adekvatno riješenje.Ne mogu se sjetiti gdje je umrla ona Anči koja je nekada sve stizala, za sve imala vremena i u svemu uživala.Samo mozak u svemu reagira drugačije. A tako bih rado vratila se u ono vrijeme kada mi je sve bilo ravno do mora i kada za brige i probleme nisam znala.